Bez znanja svog muža odlučila je da isproba novo vozilo na putu od Mannheima do Phorzheima dugom 106 km. Njeno historijsko putovanje imalo je za cilj da pokaže da vozilo u koje su ona i Karl investirali mnogo novca predstavlja značajan i koristan izum, koji, ako se na pravi način prikaže svijetu, može da im donese finansijsku korist. Benzov automobil na tri točka dobijao je pogon od četverotaktnog motora od 2,5 konjskih snaga i bio je sposoban da postigne brzinu od 40 kilometara na sat.

Gospođa Benz na ovom historijskom putovanju nije bila sama. Pomagali su joj sinovi Richard (13) i Eugen (15), koji su, između ostalog, bili zaduženi da snabdijevaju motor neophodnom vodom za hlađenje koja je morala često da se dopunjava. Tokom svog epskog putovanja, Bertha, koja je posjedovala zavidno znanje iz mehanike, uspjela je da otkloni više kvarova i vjerovala je da je svijet spreman za automobile. Kada bi 0,9 konjskih snaga bilo nedovoljno za savladavanje uspona s motoriziranom kočijom mase 360 kilograma, gurali bi je sinovi, a kada bi primijetila da se motor pregrijava, prošla bi kroz prvu lokvu. Nestanak benzina rješavala je tako što je auto napunila ligroinom, naftnim jedinjenjem koje je pronašla u apoteci. Iskoristila je podvezicu kako bi popravila sistem za paljenje motora. Cijevi kroz koje je prolazilo gorivo brzo su se zapušile, pa ih je čistila iglom za pričvršćivanje šešira. A onda kada su drvene kočnice počele da otkazuju, svratila je do obućara koji joj je napravio par kožnih, čime su stvorene prve papučice za kočenje. Berta je stigla u Phorzheim nešto prije ponoći obavijestivši telegramom muža o uspješnoj vožnji. Kod majke je ostala gotovo puna tri dana, a potom se istim načinom vratila kući te time zaključila putovanje ukupne dužine veće od 200 kilometara.

Tijekom zanimljivog putovanja od Mannheima do Pforzheima i nazad Bertha Benz i Benz Patent Motorwagen bili su prava senzacija. Mnogi su se micali s puta u nevjerici gledajući kočiju koja galami i dimi, dok vozi sama, bez konjske zaprege. Po povratku kući, Bertha je suprugu stručno elaborirala sve poteškoće s kojima se susrela i usmjerila ga prema prvim modifikacijama. Karl Friedrich Benz pozorno ju je poslušao i primijenio sve sugestije, čime je Benz Patent Motorwagen znatno poboljšan.

 6 total views

Kako su nastale štikle?
• Prve slike obuće na višu petu potječu još iz antičkog Egipta.
• Prve cipele na petu nosili su muškarci i to mesari u Egiptu. Na taj način su spriječili hodanje po iznutricama.
• Nakon Egipčana i Grci su nosili cipele s povišenim potplatima. Bili su to glumci, a njihove cipele nazivale su se koturne (kothorni). Koturne su izrađivane od drveta ili pluta i to u nekoliko visina, ovisno o tome kojeg su lika igrali.
• U srednjem vijeku i žene i muškarci nose patan (pattens) – neku vrstu drvene obuće koja se navlačila preko klasičnih cipela. Isprava je služila samo kao zaštita od hoda po blatu, a kasnije su one postale statusni simbol, koji govori o bogatstvu i društvenom položaju žene.
• U 16. stoljeću pojavili su se prvi modeli današnjih štikli. Imale su četiri centimetara a koristile su se samo za jahanje. Nosili su ih i muškarci i žene.
• Sredinom 16. stoljeća potpetice postaju tanje i elegantnije.
• Prva žena, ljubiteljica cipela na visoku potpeticu bila je Katarina Medici koja je 1533 godine u svojoj 14-godini bila udana za vojvodu (kasnije kralja francuske Andriju II). Kako bi je shvatili ozbiljno, Katarina je naručila cipele s potpeticom od 5 cm što je kasnije postao i njezin zaštitni znak, ali i statusni simbol brojnih francuskinja
• Engleska kraljica Elizabeta I jako je voljela visoke potpetice
• Najpoznatiji muškarac u štiklama bio je Luj XIV čije su cipele s crvenim potpeticama, ukrašenim minijaturnim scenama bitaka izvedenim u zlatu potpuno zaludjele svijet. Zvali su ih Luj štikle, a peta je bila visoka do 12 cm.
• U periodu rokokoa štikle su bile statusni simbol i poput korzeta nošene su da bi se naglasila otmjenost i profinjeni stil. Žene su vezivale stopala kako bi ona bila manja i ljepša u štiklama.
• Početkom 19. Stoljeća prve štikle stigle su u Ameriku u kojoj je bilo strogo zabranjeno nositi ovakvu obuću. Visoka potpetica se ponovo vraća na modnu scenu u drugoj polovini ovog stoljeća kad je najseksipilnijim dijelom tijela bilo malo stopalo izvijenog svoda. Onog koje je nosilo štiklu.
• 20. stoljeće započinje cipelama ravnih potpetica koje postaju visoke u 20-tim godinama prošlog stoljeća kad sve žene nose model cipela s tankim remenčićem preko rista.
• 1954 godine prve dizajnerske štikle napravio je Dior.

 7 total views