Moj prvi susret s dječjom književnošću

Kao da je bilo jučer, sjećam se knjižare u centru Širokog Brijega. U toj knjižari radila je moja majka. Svaki posjet majci, prije ili iza nastave bio je istovremeno i susret s knjigama koje su krasile police. Gledala sam u te knjige, otvarala ih, listala progledavajući se u njima. Svaki put kada bih uzela knjigu u ruke osjećala sam se velikom gledajući u knjigu sa strahopoštovanjem. Osjećala sam kako je knjiga nešto posebno, uzvišeno i zanimljivo je taj osjećaj postoji i danas.
Majka je koristila svaku prigodu kako bi nas darovala slikovnicom ili knjigom.
Sjećam se kako mi je za novu 1988., godinu darovala jednu veliku knjigu priča u kojoj je bila i ona o TRI MUŠKETIRA.
Prva knjiga koje se sjećam je BAJKE BRAĆE GRIMM. Imala je bijele korice na kojima se nalazio narančasto zeleni dvorac i likovi iz bajki.
U toj „škrinjici“ pronašla sam ; Crvenkapicu, Ivicu i Maricu, Pepeljugu, Snjeguljicu i sedam patuljaka i ostale predivne bajke u kojima gledano iz današnje priče je pohranjena sva mudrost ljudskih međusobnih odnosa, kao i odnosa prema sebi, vrednotama itd.
Naravno čitala sam je tada ali i puno godina kasnije, s istom emocijom. S pozornom uživljenošću u priču i likove.
Većinu priča sam znala doslovce prepričati jer sam tu knjigu pročitala najmanje 7 puta u životu. Kao danas i u djetinjstvu sam bila vizualni kupac. Sjećam se kako su me korice te knjige podsjećale na istinu, svježinu, čistoću…
Uživala sam u društvu te knjige. Da u društvu, jer knjiga je živa u njoj je čovjek, ljudi… iza knjige stoji čovjek u njoj njegova duša.
Zato treba pozorno birati svaki detalj vezano za knjigu.
Druga knjiga koje se sjećam bila je DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA koju sam dobila među božićnim darovima. Ta me knjiga pak asocirala na obitelj i emocije koje u njoj gradimo. Kako je čovjek stvoren kao jedinka, ali kao dio društva. Te kako je potrebno da pronađe mjesto u tom društvu pa i kad je ono hladno upravo paleći svoje „šibice“ Jer DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA nije grijala samo sebe, ona je šibicama razgonila tamu svijeta u kojem istovremeno za nju ne biješe mjesta. Ova priča me asocira na Isusovo rođenje u Betlehemu, kao i mnoga rođenja današnjice koja neki ne prihvaćaju.

Moje djetinjstvo, odrastanje kao i današnji život obilježen je knjigom. Cijelim setovima slikovnica, bajki, kasnije školske lektire. Neke od tih knjiga imam i danas iako je od tada prošlo 40 godina.

Smatram kako su knjige za djecu literatura koja utječe na formiranje čovjekove osobnosti i stoga djeci treba čitati i kupovati knjige sa lijepim sadržajem.
Mene su BAJKE BRAĆE GRIM naučile kako postoje ;dobri i manje dobri ljudi, kako čovjek ima svoje slabosti ali se s njima treba boriti, kako su priroda i životinjski svijet inkorporirani u našu svakodnevnicu.
Osobno ne pišem knjige za djecu, ali im se divim.
Jer svatko od nas je jedno veliko dijete, koje s godinama stari.
Tu i tamo i danas pročitam bajku i što sam starija sve više s poznajem njihovu životnu realnost!

SANIJELA MATKOVIĆ
Književnica iz Širokog Brijega

 134 total views,  1 views today