Od Likovne akademije, preko Majstorske radionice Krste Hegedušića, ponovno do Likovne akademije

Nives Kavurić Kurtović rođena je 1938. godine u Zagrebu. Kćerka je arhitekta statičara i likovnog umjetnika Zvonimira Kavurića. Prezime Kavurić nadopunila je udajom za pravnika i pravnog povjesničara Šefka Kurtovića.

U glavnom gradu Lijepe naše, završila je Akademiju likovnih umjetnosti 1962. godine, u klasi profesora, slikara i grafičara Frane Baće (1911-1993.). Nakon studija, točnije od 1962. do 1967. godine, bila je suradnica u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića u kojoj se susrela s mnogim umjetnicima i intelektualcima, slikala, razglabala o umjetnosti, filozofiji, aktualnim temama.

U razdoblju do 1983. godine Kavurić Kurotović djelovala je kao slobodna umjetnica. iste godine zaposlila se na Akademiji likovnih umjetnosti, na kojoj je od 1986. godine bila docentica, od 1990. godine redovita profesorica, a od 2007. professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. do 1994. godine bila je članica Galerije Forum. Bila je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika te redoviti član HAZU (Razred za likovne umjetnosti) od 1997. godine.

Nivesina umjetnost

Nivesino slikarstvo odlikuje figurativno nadrealna kompozicija, antropomorfni oblici i znakovi te jedinstveni stilski izraz uočljiv po vezi ljepote i deformacije. Ističe se tragičnost i liričnost, zaokupljenost samoispitivanjem, spoznajom svijeta i izgradnjom duhovne vertikale. U njenima djelima prožimaju se paradoks i crni humor, podsvjesno i svjesno, duhovno i tjelesno, vanjski i unutarnji svijet. Nivesin umjetnički opus sadržava crtačke i slikarske cikluse, koji sadrži elemente nadrealizma, informela, art bruta, pop-arta i nove figuracije.

Prepoznatljiv pečat njezina slikarstva jesu pisane riječi i rečenice te pojedinosti simboličnoga naboja, (ruke, oči, usta), a naslovima svojih djela objedinjuje složena duhovna i psihološka stanja. Primjerice, crtački ciklus posvećen ruci (Ah, te ruke, 1976–1980.), crteži iz 80-ih Češljanje bez uvijanja, Imperativ intuitivnog moranja, Misli iz rastresite tame i drugi. U osamdesetima, točnije u razdoblju od 1982. do 1983. stvara sedamdesetometarski papirnati svitak od dvaju upotpunjujućih dijelova Zarolan životom ili rolada življenja, za koju je povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević izjavio da je jedna od najintimnijih i ujedno najmonumentalnijih panorama ljudskih sudbina i slutnji u našem stoljeću.

Za svoja djela organskih oblika smislila je slobodno viseća platna bez okvira, zvane prostirke, primjerice djela Pietà iz ciklusa Prostirka za snove bez spavača, Golom dušom svjedočim trag postojanja, Dvojnost, Haljina u dokaz bića i Letač usahlih krila iz ciklusa Bolne ravnoteže – Dvojnosti, Čuvarica svjetla, Jer, šutnja je zagubila tišinu i Pričest bjelinom.

 78 total views,  3 views today