Mjesec: siječanj 2023.

veljača

No Comments

veljača, hrvatsko pučko ime za drugi mjesec gregorijanskoga kalendara; naziva se i imenom latinskoga podrijetla februar (→ kalendar; mjesec, imena mjeseci). Naziv, koji među slavenskim narodima rabe samo Hrvati, nije jednoznačno protumačljiv. Većina pretpostavki u sebi nosi značenje velik, ali bez potpuno dokazive etimologije (tako P. Skok napominje da bi veljača mogla biti kratica od veliki siječanj, a B. László da je veljača dobila ime po tom što je najkraći, najmanji mjesec, pa je nazvana velikim mjesecom iz retoričkih razloga). Najvjerojatnije je da dolazi od glagola oveljiti se, u značenju oduljiti se, kao naziv za mjesec u kojem dani postaju dulji.

Citiranje:
veljača. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 31. 1. 2023. .

 458 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Lorem Ipsum

Želiš ostvariti uspjeh u svijetu poduzetništva? Želiš da tvoja tvrtka preraste u brend i ostvari rast prodaje? Zanima te koje su poduzetničke vještine važne ako želiš povećati broj kupaca? Kako razumjeti kupca i na koji način ga privući ka sebi?

No Comments

“Kao najvažnije poduzetničke vještine izdvojila bi:

Kreativno razmišljanje

poduzetnici su poznati po tome da razmišljaju izvan okvira. Kada razmišljamo ‘izvan okvira’ nekako ukalupimo i kreativnost, na koju često potpuno zaboravljamo. Ta kreativnost nam zapravo otvara jedan novi svijet mogućnosti koji nam omogućuje da rastemo i napredujemo.
u konačnici, napredak je ono što nas čini zadovoljnima i sretnima. Svatko može započeti poslovanje ili trgovinu. Jeff Bezos (Amazon.com) je odličan primjer. Proširio je svoje online poslovanje s prodaje knjiga na korištenje dronova, streaming medija, a opskrbljuje nas i svim drugim proizvodima i uslugama. Kreativno razmišljanje može sposobnog i pametnog poduzetnika dići na višu razinu uspjeha.

Leadership

poduzetništvo danas danas ima i jedno novo ime, a to je – spiritualno poduzetništvo. Današnji poduzetnici imaju spiritualne kvalitete, što zapravo znači, da sve što rade rade sa srcem i iskreno žele pomoći ljudima. Shvaćaju koliko su ljudi vrijedni i da je novac bitan, ali im nije krajnji cilj uzeti novac. Krajnji cilj je napraviti promjenu, potaknuti na rast.

Risk Taking

vrijedi pravilo da ako ne riskiraš i ne profitiraš. Poduzetnici rizik ne smatraju neugodnim, već shvaćaju kako je rizik sastavni dio napretka. Znaju da preuzimanje rizika može dovesti do ogromnih neuspjeha, ali i zapanjujućih uspjeha.
poduzetnici su spremni živjeti bez redovite plaće i spremni su žrtvovati neke stvari. Primjerice, riskiraju vrijeme i novac, ali znaju da se taj rizik na dugi rok isplati. Ti su poslovni rizici izračunati i nisu prihvaćeni samo zbog uzbuđenja.

Jaka radna etika

biti poduzetnik mnogima izgleda primamljivo i uzbudljivo, no potrebno je puno napornog rada i vremena da bi se stvorilo i pokrenulo nešto novo. Da bi postali uspješni, poduzetnici moraju ‘izvršiti’. Ja još uvijek svoj radni dan započinjem prije izlaska sunca i završavam s poslom kasno navečer.

Poduzetnici imaju mnoštvo usvojenih vrlina. Ja sam izabrala ove četiri poduzetničke vještine jer mi se u ovom trenutku čine najvažnijima. No, ono važno je da bez vjere da mogu nešto napraviti, poduzetnici ne mogu ništa.”

 440 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Poslovne priče

AKO ti je jedna od novogodišnjih odluka bila unapređenje karijere, vjerojatno ćeš iskoristiti aktualna sniženja kako bi obnovila poslovnu garderobu.

No Comments

Donosimo ti mali vodič koji će ti pomoći da na poslu izgledaš profesionalno, profinjeno, ali i u trendu.
Svaka poslovna žena bi trebala imati:

1. Hlače koje lijepo stoje, a ne otkrivaju svaku liniju tvog tijela
2. Profinjena haljina s dugim rukavima (pripazi na duljinu suknje)
3. Ozbiljna, čvrsta torba – bez resica, točkica, neonskih boja, životinjskog uzorka
4. Bijela košulja sa zanimljivim detaljem
5. Salonke na udobnu petu

 446 total views

Podijeli:
Categories: Budi svoja

DEPRESIJA nije samo subjektivan dojam

No Comments

Što je zimska depresija?

Svake zime skoro trećina stanovnika sjevera Europe, a tu su zimi i dani osobito kratki, pate od zimske mrzovolje. Stručno se to ne zove „zimska depresija”, nego “sezonski afektivni poremećaj” (od engleskog Seasonal Affective Disorder, SAD). Makar bi to moglo značiti i ako netko ima poremećaj zato jer je ljeto, to redovito znači depresiju u jesen ili početkom zime koja traje oko tri mjeseca. Najkasnije kad osvane sunce u proljeće, od tog poremećaja više nema traga.

Simptomi zimske depresije imaju sličnosti sa „običnom” depresijom: bezvoljnost, nemir, razdražljivost, neobjašnjiv osjećaj žalosti, nedostatak snage da se nešto poduzme sve do zanemarivanja vlastitog izgleda i socijalnih kontakata. No, dok je kod patološkog oblika depresije tipičan i nedostatak apetita i nesanica, kod „zimske” je posve suprotno: tu je neprestani osjećaj umora i glad, osobito na slatko.

Što izaziva zimsku depresiju?

Makar bi mnogi prvo rekli da je to hladnoća, zapravo je pravi razlog nedostatak svjetlosti, točnije sunčevog svjetla. Makar mnogima nije teško odrijemati niti na plaži pod vrelim suncem, sunčevo svjetlo doista u našem mozgu aktivira proces koji naređuje redukciju melatonina – „hormona sna” i proizvodnju serotonina koji je tipičan za aktivni, dakle budan organizam. Kada nema sunca onda se i po danu može dogoditi da je u tijelu previše melatonina i premalo serotonina.

 50 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Budi svoja

Koža ruku među najizloženijim je površinama vanjskom utjecaju

No Comments

Vjetar, hladnoća, aparati za sušenje, agresivna sredstva za pranje i centralno grijanje dio su uzroka koji izazivaju neugodno pucanje i suhoću kože ruku

Koža ruku među najizloženijim je površinama vanjskom utjecaju pa stoga spada i među najranjivije, osobito zimi, kada niske temperature i hladan zrak čine svoje. Koža se isušuje zbog nemogućnosti zadržavanja vlage u svom površinskom sloju.

Suhoća, crvenilo i ispucalost među najčešćim su neugodnim nuspojavama na koži ruku u hladnim mjesecima, a kako bi se one suzbile, na niskim je temperaturama potrebno pružiti im dodatnu njegu.

 61 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Poslovne priče

Nives Kavurić Kurtović, hrvatska akademska slikarica, crtačica i grafičarka, dobitnica mnogih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad, među kojima se ističe odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u umjetnosti, Nagrada HDLU za životno djelo i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.

No Comments

Od Likovne akademije, preko Majstorske radionice Krste Hegedušića, ponovno do Likovne akademije

Nives Kavurić Kurtović rođena je 1938. godine u Zagrebu. Kćerka je arhitekta statičara i likovnog umjetnika Zvonimira Kavurića. Prezime Kavurić nadopunila je udajom za pravnika i pravnog povjesničara Šefka Kurtovića.

U glavnom gradu Lijepe naše, završila je Akademiju likovnih umjetnosti 1962. godine, u klasi profesora, slikara i grafičara Frane Baće (1911-1993.). Nakon studija, točnije od 1962. do 1967. godine, bila je suradnica u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića u kojoj se susrela s mnogim umjetnicima i intelektualcima, slikala, razglabala o umjetnosti, filozofiji, aktualnim temama.

U razdoblju do 1983. godine Kavurić Kurotović djelovala je kao slobodna umjetnica. iste godine zaposlila se na Akademiji likovnih umjetnosti, na kojoj je od 1986. godine bila docentica, od 1990. godine redovita profesorica, a od 2007. professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. do 1994. godine bila je članica Galerije Forum. Bila je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika te redoviti član HAZU (Razred za likovne umjetnosti) od 1997. godine.

Nivesina umjetnost

Nivesino slikarstvo odlikuje figurativno nadrealna kompozicija, antropomorfni oblici i znakovi te jedinstveni stilski izraz uočljiv po vezi ljepote i deformacije. Ističe se tragičnost i liričnost, zaokupljenost samoispitivanjem, spoznajom svijeta i izgradnjom duhovne vertikale. U njenima djelima prožimaju se paradoks i crni humor, podsvjesno i svjesno, duhovno i tjelesno, vanjski i unutarnji svijet. Nivesin umjetnički opus sadržava crtačke i slikarske cikluse, koji sadrži elemente nadrealizma, informela, art bruta, pop-arta i nove figuracije.

Prepoznatljiv pečat njezina slikarstva jesu pisane riječi i rečenice te pojedinosti simboličnoga naboja, (ruke, oči, usta), a naslovima svojih djela objedinjuje složena duhovna i psihološka stanja. Primjerice, crtački ciklus posvećen ruci (Ah, te ruke, 1976–1980.), crteži iz 80-ih Češljanje bez uvijanja, Imperativ intuitivnog moranja, Misli iz rastresite tame i drugi. U osamdesetima, točnije u razdoblju od 1982. do 1983. stvara sedamdesetometarski papirnati svitak od dvaju upotpunjujućih dijelova Zarolan životom ili rolada življenja, za koju je povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević izjavio da je jedna od najintimnijih i ujedno najmonumentalnijih panorama ljudskih sudbina i slutnji u našem stoljeću.

Za svoja djela organskih oblika smislila je slobodno viseća platna bez okvira, zvane prostirke, primjerice djela Pietà iz ciklusa Prostirka za snove bez spavača, Golom dušom svjedočim trag postojanja, Dvojnost, Haljina u dokaz bića i Letač usahlih krila iz ciklusa Bolne ravnoteže – Dvojnosti, Čuvarica svjetla, Jer, šutnja je zagubila tišinu i Pričest bjelinom.

 69 total views

Podijeli:
Categories: Poslovne priče

RAZNE ULOGE MAJČINSTVA

2 komentara

Moj prvi susret s dječjom književnošću

Kao da je bilo jučer, sjećam se knjižare u centru Širokog Brijega. U toj knjižari radila je moja majka. Svaki posjet majci, prije ili iza nastave bio je istovremeno i susret s knjigama koje su krasile police. Gledala sam u te knjige, otvarala ih, listala progledavajući se u njima. Svaki put kada bih uzela knjigu u ruke osjećala sam se velikom gledajući u knjigu sa strahopoštovanjem. Osjećala sam kako je knjiga nešto posebno, uzvišeno i zanimljivo je taj osjećaj postoji i danas.
Majka je koristila svaku prigodu kako bi nas darovala slikovnicom ili knjigom.
Sjećam se kako mi je za novu 1988., godinu darovala jednu veliku knjigu priča u kojoj je bila i ona o TRI MUŠKETIRA.
Prva knjiga koje se sjećam je BAJKE BRAĆE GRIMM. Imala je bijele korice na kojima se nalazio narančasto zeleni dvorac i likovi iz bajki.
U toj „škrinjici“ pronašla sam ; Crvenkapicu, Ivicu i Maricu, Pepeljugu, Snjeguljicu i sedam patuljaka i ostale predivne bajke u kojima gledano iz današnje priče je pohranjena sva mudrost ljudskih međusobnih odnosa, kao i odnosa prema sebi, vrednotama itd.
Naravno čitala sam je tada ali i puno godina kasnije, s istom emocijom. S pozornom uživljenošću u priču i likove.
Većinu priča sam znala doslovce prepričati jer sam tu knjigu pročitala najmanje 7 puta u životu. Kao danas i u djetinjstvu sam bila vizualni kupac. Sjećam se kako su me korice te knjige podsjećale na istinu, svježinu, čistoću…
Uživala sam u društvu te knjige. Da u društvu, jer knjiga je živa u njoj je čovjek, ljudi… iza knjige stoji čovjek u njoj njegova duša.
Zato treba pozorno birati svaki detalj vezano za knjigu.
Druga knjiga koje se sjećam bila je DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA koju sam dobila među božićnim darovima. Ta me knjiga pak asocirala na obitelj i emocije koje u njoj gradimo. Kako je čovjek stvoren kao jedinka, ali kao dio društva. Te kako je potrebno da pronađe mjesto u tom društvu pa i kad je ono hladno upravo paleći svoje „šibice“ Jer DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA nije grijala samo sebe, ona je šibicama razgonila tamu svijeta u kojem istovremeno za nju ne biješe mjesta. Ova priča me asocira na Isusovo rođenje u Betlehemu, kao i mnoga rođenja današnjice koja neki ne prihvaćaju.

Moje djetinjstvo, odrastanje kao i današnji život obilježen je knjigom. Cijelim setovima slikovnica, bajki, kasnije školske lektire. Neke od tih knjiga imam i danas iako je od tada prošlo 40 godina.

Smatram kako su knjige za djecu literatura koja utječe na formiranje čovjekove osobnosti i stoga djeci treba čitati i kupovati knjige sa lijepim sadržajem.
Mene su BAJKE BRAĆE GRIM naučile kako postoje ;dobri i manje dobri ljudi, kako čovjek ima svoje slabosti ali se s njima treba boriti, kako su priroda i životinjski svijet inkorporirani u našu svakodnevnicu.
Osobno ne pišem knjige za djecu, ali im se divim.
Jer svatko od nas je jedno veliko dijete, koje s godinama stari.
Tu i tamo i danas pročitam bajku i što sam starija sve više s poznajem njihovu životnu realnost!

SANIJELA MATKOVIĆ
Književnica iz Širokog Brijega

 131 total views

Podijeli:
Categories: Priče jedne žene