Mjesec: prosinac 2022.

Razgovarali smo s nutricionistkinjom modne agencije NOA

No Comments

Intervju
1. Zašto ste odabrali poziv nutricioniste?
2. Što je nutricionizam?
3. Jesu li ljudi svjesni koliko hrana utječe na njihov život?
4. Koji je dio Vašeg poziva najljepši?
5. O čemu ćete govoriti u svojim rubrikama na svojoj stranici?

1. Nutricionizam me oduvijek privlačio. To je uistinu zanimljivo zanimanje, i nije nimalo opterećujuće niti zastrašujuće kako to obično drugi percipiraju. Kroz ovo zanimanje mogu ljudima približiti važnost uravnotežene ishrane i poboljšati zdravlje i cjelokupan život putem prehrane.
2. Riječ je primijenjenoj prirodnoj znanosti o hranjenju tijela koja proučava odnos između čovjeka i hrane i svega što proizlazi iz tog odnosa. Ima važnu ulogu u shvaćanju mnogih procesa povezanih uz prehranu i pojavu bolesti i poremećaja, ali i u shvaćanju uloge prehrane u modeliranju genetskog potencijala pojedinca.
3. Velika većina nije. Ljudima je teško pojasniti da je hrana izvor zdravlja koliko i bolesti. Stoga, nije nebitno što jedemo i u kojim količinama. Nutritivno bogata hrana doprinosi boljem zdravlju na svim razinama.
4. Najljepši dio poziva i smisao ovog zanimanja je kada pomognem nekome da promijeni svoje prehrambene navike i usvoji novi način života.
5. U svojim rubrikama želim posvjestiti što je to nutritivno bogata hrana, na koje načine se ,može pripravljati i konzumirati, a naravno očekujem i konkretna pitanja od čitatelja.

 546 total views,  1 views today

Podijeli:

što DONOSI 2023.

No Comments

Mnogi su poput horoskopa puni predviđanja kakva će biti godina kojoj idemo u susret.
Nas zanima kakvu ste je Vi zamislili.
Što želite a nemate?
Što planirate?
Koji je cilj naredne godine?
i glavno pitanje GDJE ĆE TE JE DOČEKATI.
Planiranje može značiti ograničavanje mogućega.

Ono što trebamo je biti otvoreni za;dobro, lijepo, pozitivno.
Jer naše misli i uvjerenja kreiraju stvarnost.

 556 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Budi svoja

sjećate li se….

No Comments

Djevojčica sa šibicama
Bila je hladna zimska noć. Snijeg je padao i počelo se smrkavati. Bila je posljednja večer u godini –
večer uoči Nove godine. Po toj hladnoći, mračnom ulicom išla je jedna gologlava i bosonoga
djevojčica. Doduše, imala je na nogama neke papuče kada je pošla od kuće, ali kakva joj je bila korist
od njih kada su to bile velike papuče koje je prije nosila njena majka. One su bile tako velike da su joj
spale s nogu kada je potrčala da se sakrije ispred kola što su projurila ulicom. Jednu papuču više nije
mogla da nađe a s drugom je umakao neki dječak i doviknuo joj da će mu ta njena papuča poslužiti
kao kolijevka kad mu se rodi dijete.
Tako je sada ta djevojčica išla bosih, crvenih i plavih nožića od studeni.
U staroj je pregači nosila sve svoje šibice, a jednu kutiju je držala u ruci.
Čitav dan nije prodala ni jednu jedinu kutiju šibica, nije dobila nijednu
lipu. Gladna, prozebla i potištena, lutala je jadnica sve dalje. Snježne
pahuljice padale su po njenoj dugačkoj, svijetloj kosi koja se u
kovrčama spuštala niz njen potiljak, ali ona nije ni mislila na taj svoj
ukras. Svi prozori su bili osvijetljeni, a po ulicama se širio miris guščjeg
pečenja – svuda se pripremao doček Nove godine, pa je i ona sada
mislila na to.
Ona se šćućurila u jednom uglu između dvije kuće, od kojih je jedna malo više štrčala na ulicu. Nožice
je podvila poda se, ali joj je ipak bilo sve hladnije. A kući se nije smjela vratiti, jer nije prodala nijednu
kutiju šibica, nije dobila niti jednu lipu, i otac bi je istukao. A i što će tamo, i kod kuće je isto tako
hladno. Živjeli su u potkrovlju i vjetar je puhao sa svih strana, iako su najveće rupe začepili slamom i
krpama. Ručice su joj se sasvim ukočile od studeni. Ah, samo da upali jednu šibicu malo bi se ogrijala!
Da o zid kresne samo jednu šibicu zagrijala bi prste! Ona kresnu jednu šibicu i odmah buknu plamen.
Šibica je gorjela kao svijeća i bilo je tako toplo dok je držala ruku nad njom. Bila je to čudesna
svjetlost i djevojčici se činilo da sjedi pored velike tople željezne peći sa sjajnim mesinganim
ukrasima. Ona ispruži noge da i njih malo zagrije, ali se tog trenutka plamen ugasi – nestade peći i
djevojčica osta sa drvcetom dogorjele šibice u ruci.
Ona kresnu još jednu šibicu, pa i ona zaplamsa, i zid po kojem zasja postade providan poput koprene.
Mogla je vidjeti pravo u sobu gdje je bio postavljen stol sa čistim bijelim stolnjakom i divnim
posuđem od porculana. A na stolu se puši pečena guska punjena šljivama i jabukama. Ali što je bilo
još ljepše – ta guska je skočila sa stola i, onako sa viljuškom i nožem u leđima, preko sobe zagegala
prema njoj. I upravo kada guska dođe pred sirotu djevojčicu, ugasi se šibica i pred njom osta samo
debeli i hladni zid.
Kada upali novu šibicu, pred njom se ukaza prekrasna jelka. Bila je i veća i ljepše ukrašena nego ona
što je prošle godine kroz staklena vrata vidjela kod onog bogatog trgovca.
Tisuće svjećica je gorjelo na zelenim grančicama, a šarene slike, kao one u dućanskim izlozima,
gledale su pravo u nju. Djevojčica izdiže obje ruke prema svjećicama i šibica se ugasi. Ali one
mnogobrojne svjećice počele su se dizati sve više i više, a onda se pretvoriše u sjajne zvijezde. Jedna
od njih pade i ostavi za sobom dugački plameni trag.
“Sad je netko umro!” – pomislila je djevojčica. To je ona
čula od svoje pokojne bake koja je govorila: “Svaki put
kad padne zvijezda, nečija duša krene u nebo.”
Kada djevojčica kresnu novu šibicu, oko nje sve zasja i u
tom sjaju pojavi se njena baka sva blistava, blažena i
zadovoljna.
– Bako! – viknu djevojčica. – Uzmi me sa sobom! Znam
da ćeš nestati čim se šibica ugasi kao što je nestala i ona
topla peć i divno guščje pečenje i ona krasna velika jelka!
Da i baka ne bi iščezla, djevojčica brzo zapali sav ostatak šibica iz kutije. Šibice planuše i sve zablista
kao usred bijela dana. Nikada joj ranije baka nije izgledala tako lijepa i tako velika. Ona uze djevojčicu
u naručje i ponese je visoko, visoko u veliku radost i prekrasnu toplinu. Sada je djevojčica bila na
nebu i više nije bilo ni zime, ni gladi ni straha …
A ujutro, u onom kutu između dvije kuće, našli su je rumenih obraza i sa osmijehom na usnama – bila
je mrtva. Smrzla se posljednje večeri u staroj godini. Prvo jutro nove godine zateklo je mrtvu
djevojčicu sa šibicama.
Pred njom je ležalo puno potpuno izgorjelih šibica.
– Htjela se ugrijati! – govorili su prolaznici.
A niko nije slutio kakve su lijepe slike lebdjele pred njom kada je sa svojom bakom zaplovila u
novogodišnju radost.
(H. C. ANDERSEN)

 564 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Budi svoja

BOG USTAJE PRIJE SUNCA

No Comments

Polako ali sigurno godina ide k svome završeatku.
Nadam se kako je bila sretna i uspješna.
Pred nama je novih 365 dana Nove.
Kako će te je nazvati, kako obojiti to ovisi o vama.
Jedno je sigurno – Bog ustaje prije sunca.

 247 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Budi svoja

3 KNJIGE KOJE TREBATE PROČITATI

No Comments

Kraj je godine. Rezimiramo dane i minute-
Bilo bi lijepo rezimirati i knjige koje smo pročitali.
Izaberite od njih tri koje će te ponovno pročitati.
Zašto jer postoje knjige koje se čitaju više puta pa i godina.

 44 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Budi svoja

DIJAMANTI vjerni prijatelji žene

No Comments

Chanelova kolekcija jednostavnog naziva “1932” posveta je art-deco komadima koje je prije 90 godina
dizajnirala Coco Chanel.
U novoj su kolekciji 77 primjeraka u obliki zvijezda, sunca i mjeseca koji se neodoljivo privlače.

Inspiriran Chanelom 90-ih, domaći brand nakita Karat Jewelry donosi novu kolekciju u kojoj nakit diše onaj naš sjaj, naše svijetlo iznutra. Kult žene koju ovaj brand voli njegovati, a hranimo ju u sebi, jest sretna žena koja nije u strahu pokazati svoju snagu i energiju. U tom smislu ne skrivamo se više u minimalizmu.

 44 total views,  1 views today

Podijeli:
Categories: Budi svoja