ANKSIOZNOST
Živimo u izazovnom vremenu. Neću ga nazvati teškim jer svako je vrijeme kroz povijest imalo svoje teškoće. Naše vrijeme je obilježeno turbulentnim promjenama od ekologije do svjetske politike. Uz te svatko od nas ima svoje svakodnevne brige što u čovjeku izaziva logičan strah.
No kad strah pređe u tjeskobu tada govorimo o anksioznosti koja je sve rasprostranjenija.
Tjeskoba (anksioznost) tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu (tjelesna) napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba “eksplodirati”. Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu. Psihijatri dijele tjeskobu u tri glavne vrste:
- opća tjeskoba
- fobije, i
- panični poremećaj.
U skupinu anksioznih poremećaja spada većina poremećaja koji su desetljećima bili poznati pod nazivom “neuroze“. One obično ne podrazumijevaju izrazite poremećaje psihičkog funkcioniranja kakvi se sreću kod psihoza; sposobnost razlučivanja fantazije i realnosti, tzv. testiranje realiteta očuvano je, za razliku od psihoza. No, uz to se mogu javiti značajne teškoće u obrascima ponašanja i međuljudskih odnosa. Učestalost anksioznih poremećaja kreće se od 0,05% (opsesivno-kompulzivni poremećaj – OKP) do 5% (generalizirani anksiozni poremećaj). Određene značajke pojedinih anksioznih poremećaja zapravo su dosta česte, a o poremećaju govorimo onda kada te smetnje predstavljaju za osobu značajno ograničenje u njenom svakodnevnom socijalnom i radnom funkcioniranju.
Uzroci anksioznosti
Neki znanstvenici tvrde da anksioznost nije uvjetovana biološki niti genetski, ali neka istraživanja pokazuju suprotno. U popularnoj kulturi već je poznato da anksioznost može biti dio obiteljskog genetskog nasljeđa te da je može potaknuti određena trauma.
No, zbog toga što je svatko povremeno tjeskoban, mnogi anksioznost ne smatraju medicinskim, biološkim, kemijskim ili genetskim problemom. Anksioznost kao stanje nesigurnosti i straha, koji proizlazi iz očekivanja realnog ili izmišljenog prijetećeg događaja, često šteti svakodnevnom fizičkom i psihičkom funkcioniranju.
Uz to, anksioznost može utjecati na strukturalne promjene u živčanim stanicama i njihovoj funkciji te tako uzrokovati razvoj drugih psihičkih poremećaja. Iako je svatko ponekad tjeskoban, kada takva “zabrinutost” počne ozbiljno narušavati normalno funkcioniranje, tada govorimo o anksioznom poremećaju.
Simptomi anksioznosti
Dakle, pretjerana zabrinutost fiziološki, psihološki i emocionalno proizvodi tjeskobu koja obuzima čitav organizam. Anksioznost tijelo dovodi u stanje stresa, a simptomi se mogu grupirati u kognitivne, emocionalne, bihevioralne i tjelesne.
- Kognitivni simptomi anksioznosti su: zabrinutost, teškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, negativna očekivanja, negativna razmišljanja o sebi i trenutnoj situaciji, problemi s prisjećanjem, kognitivne konfuzije, zastrašujuće fantazije, netolerancija na nejasnoće.
- Emocionalni simptomi anksioznosti su: neugoda i nemir, neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, nervoza i napetost, prisutnost raznih strahova, strah od gubitka kontrole, depersonalizacija (osjećaj „kao da ja nisam ja“) osjećaj sputanosti, razdražljivost.
- Bihevioralni (ponašajni) simptomi anksioznosti su: izbjegavanja situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, sramežljivost, povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima, slaba koordinacija pokreta, izrazita aktivnost ili pasivnost.
- Tjelesni simptomi anksioznosti su: respiratorni (osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje), kardiovaskularni (ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, crvenilo ili bljedilo), promjene na koži (promjene u temperaturi kože, crvene pjege), mišićni (tremor, mišićna tenzija, mišićni grčevi, drhtanje) te gastrointestinalni (bol u trbuhu, proljev, mučnina i povraćanje).
Od ostalih simptoma mogu se javiti glavobolja, vrtoglavica i osjećaj nesvjestice, bolovi u prsima i iscrpljenost, nesanica i noćne more, kao i učestalo mokrenje.
Kao što vidimo, mnogo je simptoma koji se mogu klasificirati kao anksiozni. Pojavnost određenih simptoma, njihov broj, intenzitet, trajanje i učestalost razlikuje se od osobe do osobe. Netko može imati samo nekoliko blagih simptoma, dok drugi može imati sve simptome anksioznosti – i to vrlo snažnog intenziteta.
Većina simptoma anksioznosti slično se manifestira i kod žena i kod muškaraca, no žene mogu doživjeti širok raspon osjećaja i simptoma, osobito kada se simptomi anksioznosti udruže sa simptomima vezanima uz menstrualni ciklus. Isto vrijedi za trudnoću i menopauzu.
kAKO SE ANKSIOZNOST LIJEČI?
Danas postoji mnogo terapijskih mogućnosti koje su učinkovite u liječenju anksioznosti. Ovisno o intenzitetu simptoma i stupnju socijalne disfunkcionalnosti, te ovisno o individualnoj procijeni ego snaga, stručnjak donosi odluku o načinu liječenja. Kod blagih simptoma koji ne narušavaju u značajnoj mjeri svakodnevno funkcioniranje, prioritet se daje psihoterapijskim intervencijama, relaksacijskim tehnikama, psihoedukaciji, tjelesnoj aktivnosti, a posebno se korisnim pokazao biofeedback koji nam pomaže naučiti kako promijeniti fiziološku aktivnost tako što nam daje povratnu informaciju o tjelesnim funkcijama (rad srca, disanje, mišićna aktivnost, otpor kože, temperatura kože).
1,986 total views, 1 views today
Odgovori