Bablje ljeto (Miholjsko ljeto, Martinjsko ljeto) je produženo razdoblje toplog i suhog vremena, koje se javlja nakon kalendarskog početka jeseni. Razdoblje na sjevernoj polutki traje od kraja rujna do sredine studenog, ovisno o zemljopisnoj širini. U našim krajevima najčešće se podrazumijeva razdoblje do oko sredine listopada, a pojava je posljedica izraženog grebena azorske anticiklone.^[1] Bablje ljeto je u narodu poznato i kao “Miholjsko ljeto”, prema blagdanu sv. Mihovila (29. rujna).

Pojam “bablje ljeto” se javlja u većem dijelu Europe, te postoji više teorija porijekla ovog pojma.

Po jednoj od teorija, ime ove pojave izvedeno je od naziva za niti paučine kojom mladi pauci iz porodice Linyphiidae “jedre” u jesen kroz zrak. U većini slavenskih jezika to su “bapske vlasi” (od baba = stara žena, vještica). U narodnom vjerovanju, to je razdoblje kad su se novačile vještice, a ta paučina je njihova kosa. Također, ova paučina smatrala se i predivom vilenjaka, patuljaka, norni ili djevice Marije. Vjerovalo se da će uskoro biti vjenčanje ako se leteća paučina uplela u kosu mlade djevojke.

Prema “Velikoj sovjetskoj enciklopediji” (ru: Большая советская энциклопедия), to je razdoblje “kad starice na suncu još mogu zagrijati svoje kosti”.

U većini europskih jezika pojam je najčešće poznat kao “bablje ljeto”, ali se javljaju i drugi oblici, vezani uglavnom za neki jesenski blagdan, kao što su “Miholjsko ljeto” i “Martinjsko ljeto” (prema sv. Martinu, 11. studenoga), te “Cigansko (sirotinjsko) ljeto” (u Bugarskoj) ili “kasno ljeto” (u Nizozemskoj, nl: nazomer). U Sjevernoj Americi se za istu pojavu koristi naziv “Indijansko ljeto“.

 1,513 total views,  1 views today