Međunarodni dan žena, 8. ožujka, proglašen 1920., a službeno priznat u Ujedinjenim narodima 1977., simbolizira dugu povijest borbe za ženska prava, kao što su pravo glasa, pravo na legalizaciju pobačaja ili danas pravo na rad.

Prva incijativa potekla je od američke Socijalističke stranke 1909., a iduće godine na Međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, na poticaj Njemice Clare Zetkin izglasano je načelo proglašenja Međunarodnog dana žena, ali bez utvrđenog datuma.

Clara Zetkin (rođena kao Clara Eissner; Wiederau, 5. srpnja 1857. – Arhangeljsk pokraj Moskve, 20. lipnja 1933.), njemačka marksistička teoretičarka, novinarka, političarka, feministica, revolucionarka i članica međunarodnoga radničkog pokreta.

Claru Zetkin je veoma interesirala ženska politika, uključujući borbu za ravnopravnost i demokracijsko pravo glasa za žene, koje u njeno vrijeme nije postojalo. Razvila je socijaldemokratski ženski pokret u Njemačkoj. Od 1891. do 1917. godine pisala je za SPD-ove ženske novine Die Gleichheit (Jednakost). Godine 1907. postaje liderka novoformiranog “Ženskog ureda” u SPD-u. Na drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistkinja u Kopenhagenu 1910., Clara Zetkin predložila je proglašenje jednog dana u godini u čast ženskih prava. Njezina sugestija je prihvaćena i prvi Dan žena obilježen je 19. ožujka 1911. Kasnije je to promijenjeno u 8. ožujka, jer su toga dana 1917. žene u Sovjetskom Savezu dobile pravo glasa. UN je datum prihvatio 1975. i proglasio ga Međunarodnim danom žena.^[9]

Tijekom Prvog svjetskog rata, Clara Zetkin je s Karlom Libknehtom, Rosom Luxemburg i drugim uticajnim političarima iz SPD-a odbacila stranačku politiku Burgfrieden (primirje s vladom, obećanje o uzdržavanju od svih štrajkova tokom rata). Uz druge antiratne aktivnosti, Zetkinova je organizirala međunarodnu žensku antiratnu konferenciju u Berlinu 1915. godine. Zbog antiratnih stavova bila je uhićena nekoliko puta tijekom rata.^[10][11]

Godine 1916, Clara Zetkin je bila jedna od suosnivačica Spartakističke lige i Nezavisne socijaldemokratske stranke Njemačke (USPD) koja se 1917. godine otcjepila od svoje matične stranke, SPD-a, zbog neslaganja s njenim proratnim stavovima. Siječnja 1919., nakon Njemačke revolucije studenog prethodne godine, osnovana je Komunistička partija Njemačke (KPD) kojoj Clara Zetkin pristupa. Bila je prva žena koja je ušla u samo vodstvo socijaldemokrata, a na prvoj međunarodnoj socijalističkoj konferenciji žena u Stuttgartu izabrana je za tajnicu.^[12] Sprijateljila se s Lenjinom na svom prvom putovanju u Sovjetski Savez. Intervjuisala ga je o “ženskom pitanju”, 1920. godine.^[13]

Do 1924. godine, Clara Zetkin je bila članica središnjeg ureda KPD-a. Od 1927. do 1929. godine bila je članica partijskog centralnog komiteta. Također je bila članica izvršnog komiteta Kominterne od 1921. do 1933. godine. Godine 1925. izabrana je za predsjednicu njemačke ljevičarske humanitarne organizacije Rote Hilfe (Crvena pomoć).^[14] U kolovozu 1932. godine kao predsjedavajuća Reichstaga po starešinstvu pozvala je narod da se bori protiv nacizma.^[15]

Clara Zetkin je od 1920. do 1933. godine bila narodna zastupnica u njemačkom Reichstagu, no ona je pretežno živjela u Moskvi gdje je vodila žensko tajništvo Treće internacionale. Oštro i smjelo je kritikovala Staljina, ali ju nikada nije likvidirao. Dana 30. kolovoza 1932. otvorila je sjednicu njemačkog Reichstaga kao najstarija članica parlamenta.^[16]

Kada su Adolf Hitler i njegova Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka) (NSDAP) preuzeli vlast, KPD je izbačena iz Reichstaga, nakon paljenje Reichstaga, 1933. godine. Clara Zetkin posljednji put odlazi u izgnanstvo, ovoga puta u Sovjetski Savez. Tamo je preminula 20. lipnja 1933. godine, sa skoro 76 godina. Sahranjena je pod zidinama Kremlja u Moskvi.^[17]

Zetkin je u bivšem DDR-u bila nacionalna ikona. Njezin lik krasio je novčanicu od deset maraka. Ali tri desetljeća nakon njemačkog ujedinjenja, u zemlji je gotovo nepoznata. Njezina rodna kuća, nekada Spomen dom Clare Zetkin, danas je jednostavno seoski muzej koji prikazuje seoski život s početka 20. stoljeća, vremena promjena i klasnih sukoba.^[18]

 134 total views,  1 views today