Marija je mlada al ambiciozna žena.

Prvotno majka dviju blizanki, zatim književnica,, a sve to kroz poslovnu o političku karijeru.

U ovom tekstu možete iščitati priču jedne žene.

Kako je biti majka blizanki?

Majčinstvo je uvijek izazov, događa se velika promjena u životu žene, a zamislite kad sve to ide odjednom dva puta. Kad sam tek otišla na pregled i kad je doktor nešto rekao na latinskom, mislila sam da nešto nije u redu, a kad je dodao, da ćemo imati dvije bebe, ako sve bude u redu, za muža i mene je bio svojevrsni pozitivni šok. Sama trudnoća je bila, s obzirom da se radi o blizankama, odlična, doslovno sam do porodiljnog, bez ikakvih poteškoća i problema radila. Onda su na svijet došle Petra i Paula. Neprocjenjiv je osjećaj kad u svojim rukama držite dva mala čuda, dva mala savršenstva. Naravno, prvi mjeseci poslije poroda bili su za mene osobno stresni, jer kad su dvije bebe, sve radite dva puta. Pogotovo jer nisu nešto naročito spavale,kao većina beba, ali kao što i sve u životu prođe, tako prođe i to. Danas ne mogu vjerovati, da su već u šestom razredu, nekako su mi brzo odrasle, a kao da sam ih jučer držala kao bebice u naručju. Ispočetka jest teže, ali kako su odrastale, to je predivno, jer su jedna drugoj najbolje prijateljice i sve prolaze skupa.

Jesu li blizanke identične i naravski?

Moje blizanke su dvojajčane, potpuno različite, fizički i karakterom. Tako je bilo otkad su bile malene, točno su se podijelile, jedna „muževa“, a jedna „moja“ po izgledu, kad uzmemo naše fotografije kad smo bili maleni.

Po meni je to čak i prednost, jer je dobro da svatko od nas razvija svoju osobnost. Izgledaju puno odraslije za svoju dob, cijelo vrijeme su najviše u svom razredu.

Što te nadahnjuje u tvom majčinstvu?

Kao što sam već rekla, majčinstvo je izazov, roditeljstvo je izazov. Trudim se da im zajedno s mužem pružim toplinu i ljubav, ukazujem na pozitivne vrijednosti. Svoje rediteljstvo shvaćam kao ulogu da im pomognem da rašire svoja krila i da same donose odluke. Tako je bilo od malena. Puštam ih da one izgrađuju same sebe, ne namećem im ništa, pa čak i kad pogriješe, pustim ih, jer to je sastavni dio života. S druge strane očekujem od njih odgovornost. Tu prije svega mislim na njihove obveze koje imaju. Kad su krenule u školu u prvi razred, objasnila sam im da je njihova odgovornost da se brinu za zadaće, torbu, spremanje knjiga, te da nisam ja ta koja se za to mora brinuti, kao i biranje odjeće koju će to jutro obući. Ne možemo očekivati savršenstvo od djece, Dogodi se da i sama pogriješim, no, uvijek se izvinem i kažem oprosti, da znaju da je u redu praviti greške, svi ih imamo.

Kako spajaš majčinstvo i poslovne i političke obveze?

Uz trud i rad sve se može. Da je lako, nije, ali dobra organizacija čini čuda. Muž Josip mi je velika potpora u svemu što radim, tako da smo tu dobar tandem. Dok su još bile malene, čuvala ih je svekrva, dosta su pomagale tete, kad je bilo što trebalo i to je doista jedno veliko olakšanje, jer uz poslovne obveze koje imam, bez pomoći teško ide.

Sada je već drugačija situacija, već mi odrastaju i postaju velike cure, da se stvarno zapitam kako nam je vrijeme prošlo.

No, bez obzira na poslovne obveze, važno je s djecom kvalitetno provoditi vrijeme. Posvetiti im se, slušati ih, igrati se s njima i nije bitna količina vremena, nego kvalitetno provedeno vrijeme. Naš obvezni ritual, dok su bile male jest čitanje knjige pred spavanje, da ih prekrstim i blagoslovim svaku večer. Sad kad su malo veće, sve isto radimo, samo ne čitamo knjige u tolikoj mjeri, ma da i to i danas znamo, već se više posvetimo razgovoru i naravno nezaobilazni zagrljaji za laku noć.

Šta je za tebe književnosti i što nam uskoro najavljuješ?

Književnost je hrana duši. To često ponavljam i ponavljati ću. Od djetinjstva sam voljela čitati, jer sam shvatila da čitanjem mogu biti u bilo kojem djelu svijeta, mogu biti moreplovac koji plovi beskrajnom pučinom ili pak princeza, mogu se poistovjetiti s bilo kojim likom iz knjige. To me je uvijek inspiriralo. Davne 1997. godine sam napisala prvu pjesmu i tada sam otkrila da svoje misli mogu prenijeti na papir. Te sam tako počela pisati. Shvatila sam da mogu, ne samo čitati o likovima, nego i stvoriti likove, opisati ih, udahnuti im život. To je ono što me i dalje potiče na stvaranje. Tako da nakon pet zbirki pjesama, koje imam dosad u svom opusu, uskoro slijedi i roman.

Za kraj bih htjela poslati jednu poruku vašim čitateljima. Od svoje osamnaeste godine, počela sam se baviti politikom, na prvih par izbora nisam prošla, od okoline dobijete savjete tipa „odustani, vidiš da to dobivaju samo određeni itd. itd.“ da dalje ne nabrajam, ali nisam odustajala, jer smatram da imam puno toga za ponuditi i kad sam ušla najprije u Gradsko vijeće, pa potom u Skupštinu, ta ista okolina koja je govorila da odustanem sad kaže „Lako je tebi“. Kad imate snove nemojte se bojati ostvariti ih, ne marite za okolinu, jer ako ćete čekati da vam okolina da potvrdu da ste u nečemu dobri, nećete je dobiti, ali i ne treba vam. Vaš život je samo vaš i svaka odluka koju donesete je samo vaša. Ne njihova, vaša. Stoga se nemojte bojati uzeti svoj život u svoje ruke i ostvariti sve ono što želite i o čemu sanjate.

 111 total views,  1 views today